U svakom slučaju te volim

Ogranak Matice hrvatske u Trogiru, u povodu 80. rođendana hrvatskoga književnika i pjesnika akademika Luka Paljetka, organizirao je glazbeno-poetsku večer u Gradskoj vijećnici u Trogiru. Mnogobrojna publika (Trogirana, Kaštelana i Splićana) uživala je u programu nadasve svečarski ponesenih sudionika. Predsjednica OMH u Trogiru nakon pozdravne riječi ukazala je na dugogodišnju suradnju akademika Paljetka s trogirskim ogrankom ističući posebice Paljetkov prijevod tragedije, drame Trogirski vojvoda, ruskoga književnika Dmitrija Vasiljeviča Averkijeva. Simbolični naslov glazbeno-poetske večeri U svakom slučaju te volim prema pjesmi Luka Paljetka, koju je uglazbio Đelo Jusić i otpjevao Ibrica Jusić, nije slučajan jer Luko voli Trogir, a Trogir voli Luka, istaknula je predsjednica.

Poetsko-glazbena večer u povodu 80. rođendana akademika Luka Paljetka u Trogiru

Širok umjetnički interes
i bogat opus

Moderatorica Jelena Đorđević predstavila je Luka Paljetka kao „čovjeka koji nas je na području kulture i umjetnosti u mnogočemu zadužio“, iznijevši ključne podatke iz njegove biografije i književna djela. Pjesnik, prevoditelj, kazališni i likovni kritičar, redatelj, feljtonist, esejist, antologičar, pisac za djecu, dramski pisac Luko Paljetak rođen je 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je kroatistiku i anglistiku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je na studiju humanističkih znanosti, polje filologija. Radio je kao redatelj i dramaturg Zadarskoga kazališta lutaka, zatim kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru na Katedri za noviju hrvatsku književnost i na Katedri za svjetsku književnost. U to vrijeme bio je jedan od urednika časopisa Zadarska revija. Redovni je član HAZU, dopisni član Slovenske akademije te član Akademije ruske književnosti.

Radeći u Kazalištu lutaka Zadar, afirmirao se kao redatelj brojnih nagrađivanih lutkarskih predstava. Prevoditi je počeo već u studentskim danima, a danas je jedan od vodećih hrvatskih prevoditelja s više europskih jezika, specijaliziran za prevođenje zatvorenih pjesničkih oblika. Vrijedni su njegovi prijevodi s engleskoga, ruskoga, francuskoga, španjolskoga, slovenskoga. Zadužio nas je kompletnim, cjelovitim prijevodom Shakespeareovih soneta, cjelovitim opusom Franca Prešerna te prijevodom Uliksa Jamesa Joycea i engleskih romantičara 19. stoljeća – Byrona, Shelleyja, Keatsa, Blakea…

Svira nekoliko instrumenata, izvrsno poznaje glazbenu umjetnosti, a u novije vrijeme sve se češće javlja i kao slikar, što govori o autorovu širokom umjetničkom interesu, zbog čega je redatelj Tonko Jović 2012. snimio dokumentarac o njemu koji je prigodno nazvao Meštar od svega.

Izdavačka kuća Croatia Records objavila je dvostruki CD s njegovim uglazbljenim stihovima koji izvode poznati hrvatski izvođači kao što su: Arsen Dedić, Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Ivo Pattiera, Zvonko Špišić, Hrvoje Hegedušić...

Živost i ritmičnost

Paljetkov književni opus obiluje živošću i ritmičnošću, pa ga je književnik, prevoditelj, kazališni kritičar, dramaturg i redatelj Boris Hrovat u svojoj recenziji nazvao „pjesnikom radosti življenja“, dok ga književna kritičarka i profesorica Katja Bakija u Analima Dubrovnik naziva „poetom ludens hrvatskoga pjesništva“, naglasivši da „hrvatska lirika kroz stihove Luka Paljetka najizravnije razgovara sa svojim ishodištima“.

Ipak, o Paljetkovu je radu najviše pisao i najvjernije ga pratio njegov dugogodišnji prijatelj akademik Tonko Maroević, čovjek koji je pročitao baš sva njegova djela. Njihovo veliko prijateljstvo koje je trajalo više od pedeset godina svima je nama poznato, a o tome koliko su bili povezani govori i to da je Luko, potresen smrću Tonka Maroevića prije tri godine, u svega tri dana napisao sonetni vijenac njemu u čast, nakon čega je snimljen i videozapis u kojemu recitira vlastite stihove uz glazbu skladatelja Darka Matičevića.

Manje je poznato da je Luko Paljetak u doktorskoj disertaciji proučavao rad nepravedno zanemarena pjesnika i prevoditelja, profesora u Klasičnoj gimnaziji u Splitu, koji je živio i djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća, Ante Cettinea. Na zanimljiv je način moguće povezati rad toga autora s dalmatinskim podnebljem, Splitom i Trogirom. O njegovu umjetničkom opredjeljenju i ljubavi prema umjetnosti postoji mnogo zapisa i nemoguće je sve navesti. Ostalo smo saznali iz prve ruke od njega sama, iz razgovora Jelene Đorđević s Lukom Paljetkom, koji je govorio jezikom malog i jednostavnog čovjeka.

Profesor emeritus Ivo Babić spontano je u opuštenoj atmosferi uveo mnogobrojnu publiku u najzanimljiviji dio programa, koji je prštao intelektualnim mislima kojima je dočaravao velikog Luka Paljetka i njegovo monumentalno djelo te upadicama akademika, tako da se to pretvorilo u verbalno nadopunjavanje dvojice intelektualaca par excellence. Obojica su se složili da su Trogir i Dubrovnik povezani kao spojene posude pretačući međusobno kulturu, ljepotu i sklad koji povremeno poremete tek ljudi, nesavršeni po definiciji. Babić je komentirao Canterburyjske priče (The Canterbury Tales) Geoffreya Chaucera, koje je Luko Paljetak preveo, uspoređujući ih s Dekameronom Giovannija Boccaccia, s čijim se djelima Chaucer upoznao za boravka u Italiji. Nije propustio istaknuti da je upravo Luko Paljetak u Marulićevim stihovima pjesme Molitva suprotiva Turkom otkrio akrostih na latinskom. Dva istaknuta barda govorila su o povijesti, religiji… Luko Paljetak, sjedeći točno ispod Raspela, kritizirao je, ali dobrodušno i s dozom humora, teologe da su depoetizirali Bibliju. Doticali su se i mitova, jer bez njih se ne može, kako je rekao Platon; nadopunjavali se latinskim citatima i prijevodima. Prof. Babić istaknuo je, s čime se akademik Paljetak složio, da je Molitva za moju uvalu koju je napisao Splićanin Ante Cettineo najljepša pjesma ekološke tematike u hrvatskoj poeziji (njegov život i djelo tema su Paljetkove doktorske disertacije).

Zoran Bošković, nakladnik devetnaest knjiga akademika Paljetka, među kojima se posebno ističe bibliotečni niz, kapitalno izdanje Sabranih pjesama i proze u deset knjiga, citirao je opravdane hvalospjeve najboljih hrvatskih književnih kritičara o Paljetkovim djelima. Neke je od najboljih izostavio, npr. pok. Tonka Maroevića jer je rastanak još svjež i nije želio kvariti svečarski ambijent. Istaknuo je među ostalima Domagoja Vidovića, koji je napisao kako je Paljetak moderni književnik staroga kova jer je, s jedne strane, sklon inovaciji, a s druge sinkretizmu umjetnosti svojstvenu antici, trubadurima i šansonijerima. Kao istinski homo universalis spaja glazbu, likovnost i književnost, vrhunski je izvođač te kao takav živi podsjetnik na činjenicu da su se u pradoba pjesme pjevale, a ne krasnoslovile. Prožimanje modernosti i tradicije razvidno je i u tome što je Paljetak istodobno pjesnik metra, rime i soneta (dakle, strogo zadanih oblika), ali i slobodnoga stiha, književnik koji se okušao ne samo kao pjesnik nego i kao romanopisac, dramski pisac, esejist, feljtonist i prevoditelj, a često bi se, kao književni i likovni kritičar, antologičar te pisac predgovora i pogovora, našao i s druge strane umjetničkoga djela. Paljetak je istodobno i vrhunski književni praktičar i teoretik.

Paljetak je Dubrovnik ponovno učinio kulturnim središtem

Ovih slavljeničkih dana treba se podsjetiti zašto je Paljetak važan Dubrovniku i domovini. Dubrovniku je važan zbog toga što ga je ponovno učinio kulturnim središtem. Naime, nakon sjajnih razdoblja humanizma, renesanse i baroka, kad je Dubrovnik bio istinska hrvatska književna prijestolnica padom Dubrovačke Republike pala je i gospodarska moć, a najizvrsniji su se Dubrovčani razmiljeli svijetom te su trebala proći desetljeća da bi Grad iznjedrio Iva Vojnovića, a zatim još nešto malo više vremena kako bi Luko Paljetak vratio Dubrovnik na pijedestal ne dopustivši da se provincijalizira sredina koja je presudno utjecala na oblikovanje hrvatskoga standardnog jezika i kulture.

Splitski profesor, skladatelj i šansonijer Darko Matičević, dugogodišnji prijatelj Luka Paljetka, koji je uglazbio mnogo njegovih pjesama, izveo je Lukovu uglazbljenu pjesmu Ljubičaste kiše.

Luko Paljetak predstavio je publici i svoju prijateljicu, darovitu Stanu Šćapec, medicinsku sestru, i njezinu prvu zbirku pjesama Pjesme za lijek. Pročitao je i nekoliko njezinih pjesama, a nekoliko ih je pročitala i autorica. Čitao je i pjesme iz svoje najnovije zbirke Opći pojmovi, koju je osobno uredio, grafički i likovno oblikovao.

Publika se teško rastala od akademika Paljetka, poručujući mu U svakom slučaju te volim, nadajući se novom druženju s velikim a nadasve dobrim, malim i jednostavnim čovjekom.